Postoji tanka linija između produktivne posvećenosti i samodestruktivne privrženosti.
Jeste li se ikada zapitali kada vam prijatelji kažu da su ovisni o trčanju ili drugim aktivnostima izdržljivosti da li bi trebali biti zabrinuti ili je to jednostavno kolokvijalan način izražavanja njihovog visokog nivoa posvećenosti sportu?
Kada je pretjerano vježbanje prvi put konceptualizovano kao ovisnost 1970 godine, pojavila su se 2 različita mišljenja: jedni su govorili da je pretjerano vježbanje pozitivna stvar zbog svih zdravstvenih prednosti koje nosi sa sobom, dok su drugi govorili da je bilo koje pretjerano ponašanje ovisnost i po definiciji negativno zbog štetnih posljedica. Neka istraživanja još uvijek ukazuju na to da sportisti izdržljivosti rizikuju samouništenje kroz pretjerano vježbanje na isti način na koji kronični korisnici droga riskiraju predoziranje.
Ljudi koji učestvuju u sportovima izdržljivosti često pokazuju (možda u manjem stepenu) karakteristike slične onima koji imaju neku vrstu ovisnosti, kao što je upotreba raznih supstanci, kockanje i kompulzivna potrošnja novca. Možemo povući tanku liniju između produktivne posvećenosti sportu i samodestruktivnog pridržavanja kada ponašanje postane pretjerano.
Sportisti izdržljivosti često pokazuju odlično upravljanje s vremenom i ponose se s tim što imaju tip A ličnost ( osoba koja se trudi da obavi što veći broj zadataka za kratko vrijeme), o čemu svjedoče obavljeni zadaci, konkurentnost i odlučnost u suočacanju sa izazovima. Ali kada takva posvećenost postane nesrazmjerna na štetu drugih interesa ili ako se ne rješavaju problemi kao što su povreda, umor, razdražljivost i međuljudski sukobi, sportaši i oni oko njih mogu patiti.
Vježbanje ublažava efekte anksioznosti i depresije, ali ako je vježbanje jedini način da se osoba nosi sa ovim neprijatnim stanjima, anksioznost i depresija mogu se pojaviti kasnije ili u drugim oblastima života osobe.
Kada vježba postane preokupacija na račun drugih važnih područja života, ona može biti destruktivna i psihički i fizički. Na primer, da bi održali zahtjevan raspored treninga, sportisti često ignorišu medicinski savjet za odmor dok su povrijeđeni. Pored toga, sportisti često sami sebi povećaju kilometražu za trening iznad one koju im je propisao njihov trener, vjerujući u izreke “no pain, no gain” ili “više je bolje”
Uprkos ovim zabrinutostima, trening izdržljivosti ima mnoge prednosti, kao što je kardiovaskularno zdravlje i visoko samopoštovanje. Ključ je pronaći ravnotežu i zapamtiti da je vježba samo jedan element sretnog i uspješnog života.
