Doručak će uvijek biti najvažniji obrok u danu, zaista postoji vrijeme i mjesto za odlaganje kafe i preskakanje pahuljica.
Trčanje s “praznim stomakom” je trčanje koje se izvodi u polu-izgladnjelom stanju. To se najčešće dešava kad idete na trčanje odmah ujutro poslije spavanja. To znači da je prošlo mnogo sati od kad ste zadnji put jeli i glikogen je minimalan.
Trčanje kad je glikogen minimalan je trening u kojem tijelo koristi alternativne izvore goriva kao što je mast kad je gorivo ugljikohidrata u nedostatku. Ovo je posebno važno za trkače koji trče duge trke kad se nađu u nedostatku glikogena blizu kraja duge trke ili maratona.
Trkač može da koristi zalihe masti kao energiju – koje postoje skoro u neograničenoj količini – da bi održao svoj tempo u dugoj trci i da bi brže stigao do cilja. Iscrpljenost trenira organizam da efikasnije koristi svoj raspoloživi glikogen i da koristi masti kada su nivoi glikogena niski. Oni takođe mogu uticati (povećati) na to koliko ukupnog glikogena naše tijelo može da kreira i skladišti.
Popularan pristup za trkače je da treniraju i da se snalaze u iscrpljenom stanju i da se utrkuju u stanju kada je zaliha glikogena najveća.
Međutim, sve vrste trčanja su fizički i mentalno teške, posebno prvih nekoliko puta. Zapamtite da se ne radi o brzini i tempu nego samo o pokrivanju udaljenosti u iscrpljenom stanju.
