Ako planirate da učestvujete u nekoj trci, vjerovatno planirate i da se spremate za nju. Ići ćete na duga i brza trčanja. Možda odete u teretanu ili angažujete trenera koji će vam dati trening kako bi fizički bili spremni za veliki dan. Ali šta ćete uraditi za mentalnu priprmu?
Dok trkači obično treniraju svoja tijela, često zaboravljaju trenirati svoj um tako temeljno. Ponekad je to zato što oni jednostavno ne znaju kako ili ne razumiju šta sve spada u mentalnu obuku.
Performanse u sadašnjosti
Najčešći problem kod sportista je što imaju tendenciju da odlutaju s mislima i ne fokusiraju se na trenutna zbivanja.
Performanse se događaju samo u sadašnjosti, tokom trke ne možete ostvariti rezultete u prošlosti ili budućnosti. Rezultate možete ostvaritit samo u sadašnjosti!
Budući da trčanje ne zahtijeva tehnički fokus gimnastike, na primjer, lahko se može desiti da vas nešto omete usput. Fokus ima tendenciju da bude podjeljen između prošlosti i budućnosti, što se pretvara u razgovor u vašoj glavi o tome šta je trebalo da uradite i šta treba da uradite u budućnosti.
Da bi se vratili u sadašnjost, trkači se mogu fokusirati na specifičan fizički aspekt trčanja – njihov dah ili njihov korak – ili mogu koristiti neku vrstu fraze ili mantre (zvuk ili kombinacija zvukova (kratka molitva) koja se učestalo ponavlja) kako bi vratili svoju pažnju na ono što rade. Da bi otkrili koja vam mantra najbolje odgovara, trebali bi ih imati nekoliko kako bi ih mogli isprobati u treningu.
Praksa vas čini savršenim
Kada vizualizirate šta će se desiti u trci, isti mišići se aktiviraju kao kada zapravo trčite. To može biti dobra prilika da u glavi prođete kroz stvari koje želite da uradite.
Možete vježbati i ono što govorite u svojoj glavi. Problem koji ima većina ljudi je da ne vjeruju u ono što sami sebi kažu.
Lahko možemo prepoznati kada nam drugi ljudi pričaju gluposti, a kada to činimo sebi, to znamo cijelo vrijeme. Umjesto da razmišljate o tome koliko ste daleko od vašeg cilja, mogli biste razmisliti o tome koje sve druge prilike imate: šansa da vidite koliko brže možete trčati u drugoj polovini ili možete vidjeti kako se nosite sa otežanim uslovima.
Sportisti inače dođu na trku i izgube samopouzdanje ili postanu napeti. Umjesto da razmišljaju o tome kako su uspjeli da se pripreme za trku, oni misle kako nisu dobri kako neka druga osoba ili kako se osjećaju grozno.
Bilo da trenirate svoj um da izdrži mentalni umor ili sami sebe podjsetite u sred maratona da i najteži dijelovi prođu, zapamtite jednu stvar: Volite trčanje i to radite zato što vam je zabavno.
