Cesta je za vozila a trotoar je za one koji hodaju, zar ne? Pa i ne baš. Postoje neki vozači koji misle i kažu da trkačima nije mjesto na cesti i da treba da koriste trotoar, ali evo zašto trkači ne bi trebali da budu ograničeni na 2 metra površine.
Asfalt je mekši od betona
Ceste su obično blaže površine od trotoara i trkači koji trče puno mogu postati skloniji povredama kako nagomilavaju svoje kilometre. Zvuči kao mala razlika, ali kad se zbilja saberu na kraju to je puno više kilometara.
Izbjegavate gužvu i guranje na trotoaru
Postoji mnogo toga što se dešava na trotoaru, a ponekad su vozila predvidljivija od pješaka. Vozila imaju obilježene linije u okviru kojih bi trebali da ostanu i signale koje koriste ako žele da promijene smijer, ali pješaci su svuda. Ako pokušavate da navigirate užurbanim prolaznicima, to će biti malo teže.
Ceste su često bolje očišćene
Nije problem u ljetnim danima, ali kad je zima bolje se održavaju ceste nego trotoari jer se prvo pobrinu za ceste pa tek onda za trotoare. Ako je neko zimi krenuo na rano jutarnje trčanje vjerovatno je da ćete ga naći na cesti.
Ima mnogo više prostora nego na trotoaru
Posebno u rurarnom području, postoji mnogo cesta koje su idealne za trčanje i one nemaju trotoara. Trkači koji koriste ove ceste su obično svjesni okruženja i razumiju rizik koji preuzimaju dijeleći prostor sa vozilima. Trkači će pokušati zauzeti što je moguće manje površine i pokušati će dati vozilima prostora onoliko koliko im treba.
