Neuroznanstvenici su proučavali trkače na traci za trčanje i trkače ultramaratona kako bi istražili uticaj trčanja na sivu materju.
Možda se čini očiglednim – dok se gurate kroz dugo trčanje, trčanje može imati ogroman uticaj na vaše stanje uma. Sve veći broj je neuroznastvenika koji su počeli ozbiljno shvatati počeli su i pokazivati kako zapravo trčanje na brdu utiče na vašu sivu materiju.
Njihova otkrića potvrđuju ono što većina trkača zna iz iskustva: trčanje može pomoći kod poboljšanja raspoloženje. I sad učimo zašto trčanje može precizno vratiti fokus, uništiti stres i poboljšati raspoloženje.
Bilo bi ludo vjerovati da je trčanje univerzalno rješenje za vaše psihološke probleme.Njemački neuroznastvenici su skenirali mozak nekih trkača prije, za vrijeme i poslije trke, gdje su trkači trčali 4828km tokom 64 dana. U sredini ovog ekstremnog ultramaratona, siva materija kod trkača smanjila se za 6%: “normalno” skupljanje je povezano sa starošću i ono je 0.2% svake godine. Srećom, priča ne završava previše loše: osam mjeseci kasnije mozak trkača vratio se u normalu.
Ali savladavanje velikih udaljenosti može biti kontra produktivno, sad je jasno da umjerene trke mogu rezultirati stvarne koristi. U svijetu u kojem danas živimo bombarduju nas informacijama o stimulaciji i zamagljuje granice između posla i života, nedavne studije pokazuju da trčanje pomaže u vračanju kontrole.
Eksperiment na Univerzitetu u Michigan rađen 2018 pokazao je da brzo trčanje pola sata poboljšava prag “kortikalne frekvencije treperenja”. Ovo je povezano sa sposobnošću boljeg obrađivanja informacija. Dok je eksperiment na Litvanskom Univerzitetu pokazo da intervalno trčanje poboljšava aspekt “izvršne funkcije”. Ovo je paket mentalnih sposobnosti visokog nivoa koji uključuju sposobnost preusmjeravanja pažnje, podešavanje distrakcija, prebacivanje između zadataka i rješavanje problema. Rezultati studija su bili mjerljivi poslije 10 minuta intervalnih sprintova.
Studije o snjimanju mozga su vođene na Univerzitetu u Arizoni i uočili su jasne razlike u moždanoj aktivnosti kod ozbiljnih trkača u odnosu na one koji rekretivno trče. Neuroznastvenici su proučavali i mozak u stanju mirovanja. Prvo su vidjeli pojačanu kordinarnu aktivnost u prednjem dijelu mozga, za koje se zna da su uključeni u funkcije i radnu memoriju. Ovo ima smisla. Drugo, vidjeli smo prigušivanje aktivnosti u “default mode network”, niz povezanih regija u mozgu koje se aktiviraju kad god smo u stanju mirovanja. Vaš “default mode network” je izvor vašeg unutrašnjeg monologa, pokretač je lutanja umu i glasa. Efekti nisu uvijek od pomoći i povezani su sa kliničkom depresijom.
Ova studija je bila preliminarna, ali ako se ovo potvrdi dati trčanje može biti oblik za meditaciju svijesti. Skeniranje mozga je pokazalo da meditacija i trčanje mogu imati sličan uticaj na mozak: istovremeno uključivanje izvršnih funkcija i isključenje “default mode network”. Ovo se čini ispravnim: usred trčanja vjerovatno ćete biti uronjeni u sadašnji trenutak. Sve su ovo ciljevi prakse zasnovane na pažnji. Trčanje bi moglo biti korisno da iskoristite prednosti pažnje.
Sve ovo bi moglo početi objašnjavat zašto ljudi smatraju da trčanje može biti korisno za prevladavanje stresa i depresije. Istraživanje Instituta u Švedskoj pokazuje, na hemijskoj osnovi, kako trčanje može ublažiti barem jedan važan biološki stres.
Kad ste pod stresom metabolički procesi u vašoj jetri pretvaraju aminokiselinu triptofan u molekulu s imenom kinurenin. Kinurenin se može pronaći u mozgu gdje je njegova akumulacija snažno povezana sa depresijom izazvanom stresom, anksioznim poremećajima i šizofrenijom. Kad vježbate nivo enzima nazvanom kinurenin aminotransferaza nakuplja se u vašim mišićima. Ovaj enzim razgrađuje kinurenin u srodnu molekulu kinureninsku kiselinu i što je još važno ne može ući u mozak. Na ovaj način trčanjem čistite krvotok od supstanci koje mogu izazvati probleme sa mentalnim zdravljem.
Na prvi pogled nije očito zašto bi rad nogu trebao uticati na vaše mentalno zdravlje. Ovaj rad pruža rijedak uvid u često misteriozne veze mozga i tijela – i snažan je podsjetnik da je vaš mozak samo još jedan tjelesni organ. Ono što odlučite da učinite sa svojim tijelom, neminovno će imati i psihološke posljedice.
Studije koje su rađene 1980 i 1990 su pokazale da nivo beta-endorfina povećava za vrijeme trudnoće. Beta-endorfin cilja iste receptore kao i opijati i ima slične biološke efekte. Međutim, hipoteza o natapanju endorfina uvijek je imala nedostatak, budući da beta-endorfin ne prelazi lako krvno-moždanu barijeru.
2008 godine Njemački neuroznastvenici su ovu studiji postavili ispravnom. Koristili su skeniranje mozga kako bi pokazali da kod treniranih trkača nivo beta-endorfina se povećava nakon 20 trčanja. Povećanje nivoa endrofina u mozgu je u koleraciji sa osjećajem eforije kod trkača.
Nisu samo opijati za smanjenje boli i podizanje raspoloženja dok trčite. Endokanabinoidi su raznolika porodica tjelesnih hemikalija koje poput kanabisa vezuju mozak za kanabinoidne receptore mozga. Razina endokanabinoida koji cirkulišu u krvi raste nakon 30 minuta umjereno intenzivnog trčanja na traci za trčanje. Rigorozni eksperimenti, provedeni na laboratorijskim miševima, pokazuju da su endokanabinoidi izazvani trčanjem odgovorni za smanjenje anksioznosti i percepcije boli. Dobra je da isti mehanizam funcioniše i u našem umu. Za mnoge od nas trčanje možda nikada ne može biti ono što volimo. Ali sada vidimo zašto trčanje koje u startu izgleda kao ubistvo ostavlja osjećaj zadovoljstva i opuštenosti.
Neke od ovih studija su preliminarne i treba ih još razmatrati. I svakako je slučaj da će vaš spol, genetski profil, kondicija, očekivanja i mnogi drugi faktori uticati na način na koji vaš mozak reagira na trčanje.
Iako su koristi trčanja i arobene vježbe dobro utvrđene, počinjemo vidjtei zašto trčanje može imati koristi za mentalno zdravlje. Nadamo se da će vas ovo natjerati da razmislite o tome da izađete napolje i da trčite.
