Trčanje je nekad bio jednostavan sport. Trebao vam je samo par tenisica – bilo kakvih, samo da su udobne na nogama. Nikoga nije bilo briga kako je stopalo dodirivalo zemlju ili koliko ste visoko zamahnuli rukama.
Sve je bilo u izgradnji izdržljivosti kako bi mogli dugo trčati i izgradnji snage kako bi bili brži. Vezali bi patike i otišli na trčanje i to one iste za fudbal, teretanu ili za izlaz. Danas se mnogo toga promijenilo.
Danas je znanost toliko uključena u trčanje, stvarajući preopterećenje informacijama, što može dijelovati kontraproduktivno. Prije nego uopšte napravite prvi korak, dobijate mnoštvo informacija o pravilnom hodu, o odgovarajućim patikama, o odgovarajućoj odjeći, mnoštvo informacija uključuje i pravilnu hidrataciju, kape i naočale i na kraju učimo pravilnu formu za trčanje.
Da li je idealna forma trčanja samo mit? Da bi ovo definisali, sportska znanost je uzela kao model elitnog trkača koji je veoma brz i efikasan. Analizirali su sve uglove, snagu i zamah u svakom koraku, izračunali nedostatake i ispravili ih sa teorijskim modelom, i tvrdeći da je to ispravna tehnika trčanja i da bi svaki trkač trebao pokušati sa tom tehnikom. Moramo se zapitati: koliko je nas izgrađeno kao model na kojem su zasnovali idealnu formu? Smijemo se kladiti da je to 1 od 20 nas. Za sve koji su previsoki, preteški ili nešto drugo ova idealna forma ne funkcioniše. Naravno, ovo je sjajna referenca znajući da vam laktovi moraju biti pod 90 stepeni, ali ako zamahnete rukama visoko preko grudi da bi vaš torzo bio stabilan to je ono što biste trebali da uradite. Svako od nas je građen posebno i naša forma se razvija postepeno kako bi se prilagodili vlastitim odstupanjima od idealnog. Obrazac po kojem možete dugo i lagano trčati je vaš pravi oblik trčanja.
Kako starimo korak nam se smanjuje i samim tim nam se mijenja i trkačka forma. Ovo se prirodno dešava u prilagođavanjima koje tijelo čini kako bi izdržalo nivo napora i kako biste izbjeglo bol i povrede. Jedini put kad biste trebali promijeniti formu trčanja je u slučaju ponavljanja povrede zbog načina trčanja. Inače zašto popravljati ono što nije pokvareno? Ako gazite prvo na pete, pa šta? Sve dok se vaše trčanje završava sa osmjehom na licu, radite to dobro.
