Trčanje može izazvati mnoga duboko ukorijenjena osjećanja straha, posebno ako trčimo više od nekoliko sati.
Nije ni čudo što tako mali broj od 7 milijardi ljudi na svijetu trči. Neki od razloga koji mogu probuditi strah su nedostatk zraka, ubrzano lupanje srca, osjećaj da vas neko ganja, mučnina, strah od pada i bola.
Doduše, postoje trenuci kada se trkač nađe u nekom svom svijetu gdje ne misli na strah, iako je taj osjećaj straha i nelagodnosti prisutan. Ako ste ikad iskusili bilo koju od ovih stvari, dobrodošli u svijet trčanja.
Strah može biti i zdrav i nezdrav. U svakom slučaju, morate se direktno suočiti sa strahom kako bi ga mogli prevazići. Averzija prema strahu samo može pogoršati situaciju. Na primjer, zamislite komičnu situaciju gdje unazad trčite uzbrdo zato što vas je strah da gledate u ono što je ispred vas. Bojati se nečega što je izvan naše kontrole ili se još nije ni dogodilo je kontraproduktivno.
Postoji mnogo načina da se oslobodite straha. Jedan od najčešćih je konzistentno disanje. Činjenica da imamo izbor da duboko udahnemo i da držimo zrak u sebi koliko god želimo je dovoljan dokaz da imamo sposobnost da kontrolišemo i da se nosimo sa svojim nedaćama kakve god da su.
Jedan duboki udisaj kroz nos, onda lagano izdisanje kroz usta bi trebalo da vas smiri. Ako nije dovoljno samo jedno udisanje/izdisanje, ponavljajte sve dok se ne opustite. Sposobnost da se opustite je najvažniji dio u prevazilaženju straha. Ostati opušten čak i u najgorim situacijama stavlja vas u ogromnu prednost u odnosu na sve ostale koji se zaustavljaju na prvoj prepreci.
