INTERVJU

INTERVJU sa organizatorom Kozara Ultra Trail-a Nevenom Stojaković


OBJAVLJENO

13 Aprila, 2019

OBJAVLJENO : 13 Aprila, 2019


 

Ove sedmice vam donosimo ekskluzivni intervju sa Nevenom Stojaković, organizatorkom Kozara ultra trail-a, sa kojom smo razgovarali o izazovima koje nosi jedan ovakav događaj.

Koliko učesnika očekujete ove godine?

Ja očekujem da će biti 250, za sada imamo 236 prijavljenih, ali kako se približava krajnja prijava i uplata tj. 12 aprila se završava uplata za startni paket, a 19. prijava online, imamo sveveći broj prijava. Trenutno dakle očekujem oko 250 takmičara na sve 4 trke (10, 20, 40 i 100 kilometara).
Najmanje takmičara imamo na 100 kilometara, ali s obzirom da je to najzahtjevnija trka i da je to njeno tek drugo izdanje trenutno imamo 19 prijava.

Koje su se stvari promijenile u odnosu na prošlu godinu, šta je novo?

Promijenili smo trasu utrka na 40 i 100 kilometara, ne ukrštaju se više. To nam je bio problem kod markacije i razlog zbog kojeg su se trkači gubili i odustajali u prvom izdanju trke.

Ove godine su staze i malo blaže a ujedno smo dodali i trku na 10 kilometara baš zbog trkača kojima je previše 20, a većinom trče cestom pa im ovo nudimo kao uvod u trail trčanje.

Kada smo radili u Banjoj Luci radili trku na 10 kilometara bilo je mnogo prijavljenih cestovnih trkača ali im je brdska trka na 20 kilometara tada bila prevelik zalogaj, zato smo napravili trku na 10 kilometara.

Kakve će biti markacije ove godine i šta ste u tom smislu poduzeli da bude bolje nego prošle godine?

Markacije će da markiraju trkači za razliku od prošle godine što je bilo 50-50 u saradnji sa planinarima. Imali smo problem sa markacijama koje su radili planinari tu nam je nastao problem jer oni razmišljaju malo drugačije i određeni smijer kretanja smatraju logičnim pa su marke bile više razmaknute.

Ipak trkač koji ide brzo, ne može da razmišlja kao planinar i treba gustu markaciju. Problem prošle godine je bila i loša vidljivost markacije noću zbog loših reflektivnih trakica. Sada smo to dopunili sa onim što mi nazivamo “mačije oči” kako bi markacija bila uočljivija dok ćemo na zahtjevnim dijelovima kao sto je Kozarački kamen imati i solarne svjetiljke čisto da podignemo nivo sigurnosti. Prošle godine se ništa nije desilo na Kozaračkom kamenu, ali zato što trka starta u ponoć potrebno je da stavimo malo pojačanje.

Imat ćemo i više znakova što prošle godine nismo imali. Npr. trkač koji dođe na okrepu nije znao koliko ima do sljedeće okrepe i to ćemo sada da promijenimo. Volonteri su još nešto na čemu smo poradili, prošle godine je bila naša prva trka i nisu u potpunosti shvatili ozbiljnost zadatka i nisu znali da usmjere trkače u kojem pravcu da idu. Sada ove godine imaju obuku mjesec dana i biće bolje obučeni što se tiče staza.

Što se tiče sigurnosti i obezbjeđenja u smislu medicinske pomoći itd. u slučaju bilo čega, obzirom da je takva situacija i takav teren, ko stoji iza vas?

Stoji GSS ispred planinarskog saveza RS-a, volonteri iz crvenog krsta kao i prošle godine i dva doktora na cilju čisto ako bude trebala neka pomoć. Naravno i Dom zdravlja će biti obavješten i u Kozarcu i u Prijedoru. Četrdeset pripadinka GSS-a će biti raspoređeno na stazi kao i prošle godine s tim što će im sada biti povećan broj.

Da li ćete imati i helikopter u pripravnosti?

Još uvijek ne mogu reći da li će biti helikopter, ali da će osiguranje od strane GSS biti najbolje to mogu sa sigurnošću reći.P

Da li je i gdje je planirana konkretnija okrepa na 100 kilometara, da li uključuje topli obrok…?

Da, na tranziciji u Riječanima je uključen topli obrok. To je tranzicija na 56-om kilometru. Takmičari će tu moći da pokupe svoje torbe sa opremom koje će biti dovezene sa starta. Tu će takođe moći dobiti i topli obrok sa mesom ili bez mesa. Moći ce se odmoriti, dobiti i masažu ukoliko to zatraže, kao što je bilo i prošle godine.

Vezano za organizaciju. Recite nam s kojim se izazovima susrećete kada je u pitanju organizacija trke?

Mi smo se već ”ufurali” zato što smo iskristalisali ljude koji mogu to da rade. Trenutno nas ima 10 u timu, aktivno 8. Od toga smo raspoređeni na troje koji rade staze, tj. koordinatori za staze i tu je glavni Neven Boroja. Ja sam zadužena najviše za traženje sponzora, organizaciju, premda mi to svi radimo. Imamo i koordinatore za volontere i tu sam također uključena. Isto tako sam uključena i u markiranje. Nas ima 10 koji smo u timu, 8 nas ima aktivnih, a troje koju su preaktivni. Neven koordinator za staze, dizajner Boris, fotograf je Vladimir Tadić i ja koja sam predsjednica udruženja i organizator Nevena Stojaković.P

Kako vidite perspektivu budućih trka?

Što se tiće toga, porast se neminovno vidi. Jedini problem imamo sa sponzorima, ovaj početak je težak, ja samo bila u dosta organizacija od humanitarnih do društvenih. Generalno, prošle godine čini se da smo imali malo više finansijske podrške nego ove godine. Ove godine se pojavilo dosta trka u banjalučkoj regiji, što je lijepo i mi to podržavamo, ali jednostavno svi smo dobili manji budžet i to nam je jedino problem što sad u početku smo veliki entuzijasti, ali pucamo po šavovima jer nas institucije nisu podržale, a organizacija je teška i zahtjevna i s druge strane sponzori ne vide razliku između cestovnih i trail trka. Cestovne je puno lakše i jeftinije organizovati. To je jedan veliki problem jer 100 kilometara je teško preći autom, a kamoli pješke.

Onda krčiti stazu, srediti je, markirati je pa poslije toga skidati markaciju – sve su to troškovi. Opet s druge strane mi ne možemo da reklamiramo trail trke kao što možemo cestovne jer je to u centru grada, novinar – fotograf dođe radi 2 sata i on ode, a na trail trkama, koje traju 24-30 h novinaru je teško gore doći i da izgubi cijeli dan ili 2 dana kako bi napravio neke snimke.

Koliko smatrate da je izvodivo da vi budete samostalni organizatori na osnovu zarade od aplikacija?

Da budemo bez sponzora teško da možemo izdržati zato što se daju popusti i poklanjaju se startine na primjer. To je jako teško zato što mi klubovima i grupama moramo izlaziti u susret s davanjem popusta, a da mi bez sponzora nešto organizujemo to je jako teško, neizvodivo.

Koje je vaše mišljenje, klubovi trebaju imati neki popust, ali recimo pojedincima koji iz ovog ili onog razloga traže besplatne startine, a da ne daju ništa za uzvrat, neku vrijednost koju ćete vi osjetiti?

Mnogo je onih koji bi da im poklanjamo startnine ili da damo veliki popust. Neki jednostavno kažu ”skupa vam je startina, trčao sam negdje pa sam platio jeftinije, vi imate najskuplje startarine.”

Sada ću da navedem jednu razliku. Nije isto trčati u parku 5km i doći na Kozaru i trčati 20km ili 40km. S druge strane plati se startnina na 5km 20KM a ne dobije se mnogo toga što mi kao organizacija sve pružimo.

Prošle godine niko ne može reći da nije dobio ručak tokom okrepe, to ne može biti neka oskudna. To mora biti dobra okrepa, teško je donijeti hranu na tu lokaciju, puno je teže naći volontere koji će biti na toj okrepi jer je to u šumi, a ne u centru grada, a teško je i napraviti ručak za na primjer 400 ljudi, pasulj ili tako nešto.

Moram reći da izbjegavamo poklanjanje startnina koliko god je to moguće ali izlazimo u susret gdje možemo. Međutim često nam se dešavalo da ljudi ne dođu iako dobiju besplatnu startinu. Dešava čak i da ne jave da neće doći. Prošle godine smo puno više startnina poklanjali u odnosu na ovu i gledat ćemo da to dovedemo u neke realne granice.

Ima li još nešto što želite da dodate?

Ono što ja želim da dodam je da sam jako zahvalna što imam dobru ekipu pored sebe koja je jako vrijedna i koja je puna entuzijazma. Bez njih ova organizacija stvarno ne bi mogla da funkcioniše, mi smo pravi drugari, uživamo kada smo zajedno, kad radimo na stazi, kad radimo organizaciju, često se sastajemo i gledamo da izdvojimo vremena za Kozaru i za ove naše trke koje radimo najviše što možemo.

Također, jako sam zahvalna volonterima koji stvarno pomažu. Obuka jepočela 1. Aprila i svi dolaze svaki dan. Mjesec dana će trajati obuka i stvarno su jako vrijedni i trude se da ne preskaču sastanke koje tri puta sedmično.

To smo uradili zato što prošle godine volonteri nisu bili dobro upoznati s Kozarom. Ove godine smo uradili promjenu da ih malo više uključimo i da oni znaju svoje poslove i dijelove i da mogu bolje da pomognu trkačima i naravno da budu produktivniji u organizaciji.

Voljela bih isto i da apeliram na institucije da prepoznaju rad i trud ovih ljudi i da nas adekvatno podrže. Ipak ova trka već u svom drugom izadnju dovodi takmičare iz 11 zemalja što je zahtjevan zadatak jer Kozara nema veliki smještajni kapacitet.

Trenutno su uizgradnji dva planinarska doma što bi trebalo povećati smještajni kapacitet sa trenutnih 225 kreveta.

Kozara je izuzetno lijepa, prava Krajiška ljepotica. Staze nemaju puno makadama i obiluje izvorima pitke vode i većinom se krećete hladovinom.

Moram istaknuti da smo mi podrška smo svim trkama i drumskim i trail u BiH. Bili smo i na Jahorini i na Vučku i na Skakavcu i uvijek gledamo da neko iz ekipe ode na neku trku.

Podržavamo i drumske trke, i idemo u komšijske zemlje, kako bi i oni dolazili, što je normalno. Možda u ovoj našoj zajednici još malo fali kolegijalnosti jer ima onih kod kojih smo bili ali nemamo njihovu ni podršku kao ni posjetu. Naša ekipa se trudi da godišnje planira i posjeti 4 do 5 trka.

U 2018-oj smo organizovali 3 trke Kozara ultratrail, Čemernica vertical race i Banja Luka winter trail.

Copyright © 2019 TRCANJE.BA